beats by dre cheap

Nakon 6 godina i 6 mjeseci ja sam zvanično zatrudnila...

E sada vam moram ispričati kako je odmah nakon što su nam četitali ona mudrica od doktora rekla mom mužu kako je ovo previsoka Beta i kako su najvjerovatnije blizanci ali opet ništa ne može reći bez UZ. Mužek i ja opijeni izlazimo iz klinike i sve nekako nestvarno izgleda. Nama je premija samo to što smo konačno trudni, priča o blizancima nas samo dobro zabavlja. U ponedjeljak druga Beta a ja kopam po internetu vrijednosti i jedino što možete pročitati je da se mora ispravno duplati. Moja druga Beta je 2301 i ja dobijam skoro pa nervni slom jer se ona previše uduplala. Na kliniku dolazim kisela a dr vrišti od šege na moje teorije beskonačne budalaštine i objašnjava mi da se Beta mora povećati najmanje duplo a sve preko toga je Elhamdullilah... Dobro kontam sada sam trudna jeee a šta ćemo dalje? Prvi UZ mi je zakazan već u četvrtak i mi lagano počinjemo izvještavati roditeljske jedinice o trudnoći i mogućoj činjenici da ćemo dobiti blizance. U četvrtak što odgovara 5+1 po mojoj i računici dr. Murata a koja se u tri dana ne slaže sa datumom zadnje menstruacije saznajemo da imamo dva gestacijska i da su oba tamo gdje trebaju biti. Na izlasku iz klinike mi se gospodin Brusnica obraća sa riječima koje će ostati upamćene dok god smo živi :" Draga ženo ti ne znaš malo zatrudniti. Ti ili nikako ili ga baš odvališ"! Eto, zamišljala sam neki romantični nastup, izjavu njegove besmrtne ljubavi naspram nas u paketu, dobila sam izjavu od koje i dan danas crkavam od smijeha :D Drugi UZ smo napravili sedam dana kasnije i već imamo dvije kuckalice Mashallah! Treći UZ je opet sedam dana kasnije i oni su u parametrima. Dobijamo preporuke da možemo doći za dvije sedmice. Ovaj datum i 9. sedmica su nam značajni iz više razloga. Jedan je što sam preko Udruženja uspjela ostvariti saradnju sa Euromedicalom i obezbjediti popust od 1400 KM za sve članove i simpatizere Udruženja koji idu na postpak vantjelesne oplodnje. Pogodnosti koje imamo su još i besplatne konsultacije i prvi UZ a spermiogram košta 50 Km, PAPA test 30 i sl. Ukoliko ste zainteresovani za ovu opciju javite mi se na pp ili na neplodnost@djeca.org kako bi vam omogućili popust! Tog 11.04. sam napravila radionicu za neplodne gdje su gosti predavači bili dr. Murat Özel koga već znate iz priče i njegov šef i kolega isto IVF stručnjak Nahit Karabeyoglu kao i njihova psihologinja sa klinike kojoj sam zaboravila ime. Elem, ujutro sam bila na kontroli i sve je bilo ok, bebe su izgledale kao Haribo bombone i na 4D UZ sam vidjela kako se naslanjaju licima jedno na drugo. Naveče sam imala tu radionicu koja je zaista bila jako zanimljiva i ono što je meni zapravo najdraže je što su svi parovi koji su došli aktivno učestvovali postavljajući pitanja. U praktičnom dijelu sam im objašnjavala vrste injekcija i kako ih sebi dati te im pokazala kako izgleda samodavanje jedne takve injekcije jer sam si morala dati Clexan koji se aplicira potkožno na identičan način kao stimulacija. Ljudi su otišli a gospodin Brusnica i ja pakujemo stvari i krećemo da zaključamo prostorije. U sledećem trenutku se nešto izlilo i sve na meni je mokro. Ja sam totalno zbunjena jer Crinone gel ne curi toliko obično i kažem mužu da me eto za sekundu samo da provjerim šta se dešava. Odlazim u toalet i imam šta vidjeti sve na meni je krvavo. Automatski liježem i podižem noge, muž dobija napad panike i jedva uspijeva nazvati moje doktore. Obojica govore da hitno moram u bolnicu i tu počinje agonija... Odlazimo do auta i ja liježem na zadnje sjedište podignutih nogu, sada me već počinje boljeti stomak. Na putu do bolnice moj muž je i dalje sve paničniji i paničniji i ja ga pokušavam ubijediti da ili imam hematom ili sam dobila spontani pobačaj i tjeram ga da se smiri jer mi u tom stanju nije od Bog zna kakve pomoći. Na tom putu od Dobrinje do Jezera koji traje cijelu vječnost jedva zaobilazimo saobraćajku na Mojmilu a potom i drugu na Ciglanama jer smo se zbog silnih rupa ipak odlučili zaobići tunel. Na Jezeru dolazimo do ulaza, muž ulazi u kliniku i po mene dolazi portir i sestra sa kolicima na koja se onako u čarapama jedva penjem. Na prijemu me dočekuje ljekar specijalizant i meni sve ladje padaju... Objašnjavam im da jako puno krvarim da je u pitanju crvena krv da ne znam ima li komada ili ne jer mi se sve ovo desilo na ulici i da se nisam čak ni presvukla. Pomažu mi da se popnem na sto na kome će mi napraviti vaginalni UZ kako bi vidjeli da li su moja sunašca još uvjek živa i vidim da su poturili nekakav najlon ispod mene. Tu dobijam instrukcije da podignem karlicu rukama i dr stavlja sondu. U tom trenutko osjećam vreli talas tečnosti koja se izlijeva i kažem mu da krvarim. On me tješi da je u pitanju gel koji su stavili na sondu ali vidim da to nije to. Tada po prvi put čujem da kucaju prvo jedno zatim i drugo srce. Dr. Govori kako imam prijeteći pobačaj i kako će me ostaviti u bolnici, ne mogu obećati pozitivan ishod ali će učiniti sve kako bi spasili moje bebe. Za to vrijeme čujem da je ispala frka i da je gospodin Brusnica koji je otišao preparkirati auto uletio do pola operacione sale u pokušaju da me pronadje. Mene sada vode do ginekološkog stola jer dr želi da vidi stanje grlića. Prelazim u drugu prostoriju i tada vidim da je ispod mene na onom najlonu ostala lokva krvi. Moja kompletna desna šaka je krvava, dio ledja kao i bedro, iza mene ostaju kapljice krvi koje padaju po podu... I tako penjem se na sto. Dr. Stavlja spekulum i vidim da nešto govori sestri ona nestaje i za koju minutu se pojavljuje sa starijim doktorom za kojeg kasnije saznajem da je dr. Nikulin, ovaj mladji specijalizant je sin dr. Divanovića koga sam prozvala mali Divanović ne znam kako se zove. Pri tome oni nešto medjusobno razgovaraju. Čujem kako dr. Nikulin govori :" Šta ćeš sada moraš to izvući "! Ja žustro zahtjevam objašnjenje za to što se dešava i dobijam odgovor od dr. Divanovića da se plaši da se dijagnoza upravo promijenila. On izvlači to nešto i dr Nikulin govori da me vrate na UZ. Dobijam opet neki ulozak mislim da je Vir, podižem se i vidim komad endometrija od prilike onoliki koliki prostor se formira kada sastavite palac i kažiprst. Vraćaju me na abomenalni UZ i tu opet vidim svoje dvije drage kuckalice. Mužek odlazi po stvari i dokumente kako bi me mogli propisno hopitalizirati a ja onako u njihovoj spavaćici i gologuza idem na odjeljenje Patološke trudnoće. Jedina sreća je što sam u autu imala papuče koje sam nosila na radionicu i sada više ne marširam klinikom u čarapama :) Na odjeljenju dobijam injekciju Progesteron depo i uključuju mi i Dabroston na onaj moj Crinone. Mužek donosi dio stvari, uglavnom zaboravlja peškir, sredstva za dezinfekciju... Noć provodim u agoniji prateći količinu krvi na ulošku i ježeći se svaki put kada vidim punu šolju čiste crvene krvi. Pred jutro krvarenje skoro nestaje. U 5h mi rade nalaz krvne slike a negdje oko 9 opet ponavljaju UZ da vide da li kuckamo. Na odjeljenju me preuzela dr. Lejla Imširija koja od sada pa na dalje i ubuduće naredjuje strogo mirovanje. Moje bebe su vitalne i ništa drugo me baš i ne uzbudjuje previše. Gore su svi stvarno bili maksimalno obazrivi i imali su obzira prema mojoj IVF trudnoći i sterilitetu. Ja sam ustajala samo do wc i da jedem. Okružena sam bila uglavnom trudnicama pred porod sa visokim pritiscima i onima koje su prekardašile termin. Pet dana kasnije dolazim kući i nastavljam ići kod svog dr. na kontrolu jednom sedmično. Sada sam u 13. sedmicu, nuhalni nabori su oba ispod dva, moje bebe su dobro i okreću se pod 360 stepeni, mašu rukicama i nonama, čak jedno zna u znak protesta okrenuti svoje cijenjeno dupe doktoru na pregledu. I dalje strogo mirujem, i dalje koristim Crinone 2X1, Dabroston 3X1, Progesteron svaki 4 dan, Clexan jednu bocu dnevno i najvjerovatnije ću ga koristiti do poslije poroda. Hematom je skoro nestao ali smedjkasto još uvjek brljavi što znači da se nije u potpunosti apsorbovao. Na UZ je 8 dana nakon početka krvarenja izgledao kao treći plod. Bogu hvala ja sam dobro i biću sve dok su njih dvoje dobro. Nisam entuzijastična ni euforična, jedini cilj koji imam je gurati dan po dan i izboriti se da prežive...

Trudimo se za naše sunašce...
http://sunasce.blogger.ba
10/05/2013 17:29