Trudimo se za naše sunašce...

Ovo je priča o dvoje ljudi koji se jako vole i koji se očajnički trude postati roditelji.

29.06.2013.

Dolazi vrijeme i za neku drugu sunašcad!

28.06.2013.

Priča o izletu u više slika...

Već par dana sam jako svjesna pažljivosti svojih tufni. Pisala sam vam ranije o tome kako preležim skoro cijeli dan i da tek izadjem u laganu šetnju ili na brzinsku kafu. Tufne su mi u nedjelju naveče priredile dosta bolan završetak vikenda pa smo se gospodin Brusnica i ja odlučili javiti ljekaru čim je svanulo. Na pregledu su bili genijalni i nisu izazvali nikakvo talasanje, bezbrizno su plivali i pozirali u UZ. Ono što je proistašlo iz toga je kratki odmor u bolnici Jezero. Hajde sada recite da nisu neodoljivi i da mi čak i prije rodjenja povremeno ne priušte odmor za pamćenje! Na moju i na njihovu sreću nije bilo više komplikacija ( i dalje se drže svog disco ritma i kontrahuju moju maternicu po par sati jednom u 7-10 dana), radili su mi pretrage iz krvi i dosta kultura. Iskreno se nadam da beštije nisu kulturno osviještene i da će sve uzorci biti sterilni. Eto, morala sam to napisati! Dr. Lejla Imširija je i dalje glavna za brigu o tufnama na Jezeru i ovo je već drugi put da me uspjeva razveseliti ( prvi put mi je saopštila da njih dvoje još uvjek kuckaju a sada me je iz nekog razloga strašno obradovala činjenica da su teški po 350 gr). Sada mi njih dvoje izgledaju tako ozbiljno i više ne mogu reći da su teški kao jedna ili dvije Milka čokolade. Počinju izgledati kao ozbiljne bebe i u najmanju ruku su kao cijeli Slatki butik :))) S obzirom da sam se sada milion puta bolje osjećala nego prošli put bila sam u mogućnosti i objektivnije sagledati dešavanja u bolnici pa čiste savjesti mogu reći da je ova klinika najbolje što možete dobiti za sebe i bebu o državnom trošku. Hrana je domaća kuhana sa savršenom zastupljenošću svega što treba jednoj trudnici i ženi koja u glavnom ne izlazi iz kreveta. Nema salamčura, kečapa, pohovanih šnicli, majoneze, ćevapa i bureka i ako vam fast food predstavlja osnov ishrane onda ste u gadnom sosu pošto ste prisiljeni na zdraviju ishranu. Tete marljivo čiste i desinficiraju čak i šteke ( pratila sam), posteljina je otkuhana i popeglana. Ja lično sam ubjedjena da je peru i Varikinom jer ima po koju flekicu koju ni ja kući ne bi mogla ukinuti nakon što neka jadna žena izgubi priličnu količinu krvi na tom istom krevetu. Ovo će vam biti i objašnjenje za najlone i mušeme na madracima koje se čiste Baktacidom nakon ovakvih slučajeva. Imala sam priliku upoznati par žena koje su negodovale zbog hrane i nabora na posteljini, nedostatka TV uredjaja, toga što ne dozvoljavaju posjeti da udje na odjeljenje pa ću još jednom za svaki slučaj morati naglasiti ako je nekome izmakao smisao osvrta o uslovima u bolnici Jezero da to nije hotel sa 5*. Ovo je ustanova kojoj je primarna funkcija da vam olakšaju i pokušaju natjerati vašu bebu da ostane što duže u stomaku svim raspoloživim sredstvima. Odjeljenje Patologije trudnoće je puno jako teških slučajeva koje ne želite ni zamišljati ako imate nisku trudnoću kako ne bi raskrstili sa vlastitom pameću i zadnja stvar koja je njima prioritet je da se vi osjećate kao u hotelima Hayat ili Sheraton (koji sebi možda u svom svakodnevnom životu ne možete priuštiti) pa da vidite kako i to kino izgleda. 5* zahtjevajte od privatnih klinika i ordinacija koje masno plaćate jer imate puno pravo na to! Na kraju ću još naglasiti da imaju užasno puno sluha za IVF trudnoće jer su valjda svjesni onoga što smo prolazili dok smo zatrudnjivali tako da se slobodno možete opustiti. Njihov odjel za sterilitet neću komentarisati jer nemam nikakvih ličnih iskustava s njim a naročito zbog toga što sam stekla dojam da su jako svjesni svih manjkavosti u dijapazonu usluga kojie su u stanju ponuditi neplodnim osobama. Toliko od tufni i od mene za ovo javljanje, mi se posvećujemo našoj psihičkoj relaksaciji kako bi što lakše preživjeli još barem 17 sedmica. Puno vas voli vaša Brusnica

22.06.2013.

Dr. Murat

Bebe i ja smo jako tužni! Dr. Murat ima angažman u Euromedicalu samo do kraja ovog mjeseca i onda napušta BiH i vraća se u Ankaru. Euromedical nastavlja raditi u starom sastavu s tim da ce sada dr. Nahit biti vise tu. dr. Nahit je sudjelovao i u mom postupku i kao što vidite nije mi bilo tako loše :)

17.06.2013.

Kinder Surprice!

U petak smo bili na kontrolici i to nam je bilo punih 18. sedmica čime smo izgleda zvanično ušli u peti mjesec jeee. Bebe na UZ nisam vidjela. Doktor Begić je zaboravio okrenuti monitor a gospodin Brusnica i dr. Murat su bili jako zanimljivi da bi se dosadjivala. Mužek je na svaki pokret sondom skakao kao malo dijete i divio se činjenici kako se batrgaju. Dr. Murat je pozorno gledao u ekran i pratio mjere... Onda su nastojali da vide polove i utvrdili da je to praktično nemoguće jer je jedna beba bila okrenuta guzom i nije htjela da saradjuje, druga ova lijeva nisu sigurni ali bi mogla biti djevojčica. Na prethodnom pregledu su na blagu žalost gospodina Brusnice rekli da su možda oboje dječaci. Pregled je završio mudrom konstatacijom dr. Murata da je sve ok i da je jedno 50 možda 51% djevojčica nakon čega sam se ja umalo upiškila od smijeha ( taj podatak sam znala i kada su bili samo dvije male kuckalice). Oni rastu i ja zajedno s njima :) Važnost pola djeteta neplodnim ljudima je kao reći:" Lanjski snijeg mi je jako bitan"! Za nas je ova igra oko otkrivanja pola beba i smišljanja imena postala neka mala igra koja nas jako opušta i zabavlja. Osjećamo se kao dvoje djece koja su dobila svoja prva Kinder jaja u životu i sada sa nestrpljenjem čekaju da vide igračkicu koju su dobili :D

13.06.2013.

Priča o stvarnosti...

U ove dvije sedmice se puno toga a i ništa desilo. Došla sam do spoznaje da zaglupljujem! Tri dana sam pokušavala i pokušavala postaviti fotke sa Picasse na blog pa onda sa računara prebaciti i napraviti cijelu galeriju i na kraju sam odustala... Ovo sam prije trudnoće znala, časna pionirska! Sada čekam da mi se ego malo umiri pa da zatražim pomoć od djuvegije. U prilog mojoj trudničkoj glupavosti ide i činjenica da neki dan nisam znala kako napisati vrijeme termina koji je zakazan u Porodičnoj. Na papiriću piše 10 do 12. Majku mu pa kako se to ono piše brojevima?! Nesretnom dogadjaju su svjedočili gospodin Brusnica, moja mama i mladja sestra i sada moram jasno i izrevoltirano istaći da se niko nije udostojio da mi pomogne, samo su crkavali od smijeha.. Uporedo s tim kućnim izletima počinjem i javno da se izvaljujem a moj engleski svakim danom postaje sve čarobniji i čarobniji. Do kraja oktobra ili početka novembra kada bi Sunašca trebala stići ( termin nam je 13.11.) ima da kompletna konverzacija ode u smjeru ja Tarzan ti Dzejn :((( Juče sam ustala kisela sva nasekirana što još uvjek ne osjetim da se bebe pomjeraju. Na putu iz Porodične kući sam sa lijeve strane stomaka osjetila titranje koje jako nalikuje onome kada vam očni zivac počne titrati i istog trenutka sam postala svjesna da sam to osjetila sa desne strane dva ili tri puta prošle sedmice?! Hodam ja tako ulicom i pričam sa samom sobom te kažem pa dobro čuj vjerovatno se od rasta maternice neka tetiva nategla pa titra od prenapregnusti što bi mi bilo logično. I tako stignem kući i tu svoju dubokoumnu spoznaju podijelim sa par trudnica na RR koje mi objasniše da su to pokretii beba. Čuj??? Pa gdje su ti famozni leptirići, balončići i druge trice? U sekundi ostadoh bez iluzije da me mama rodila sa smislom za poeziju...

30.05.2013.

Drugo tromjesečje...

Dragi naši blogoljupci mi vam aktivno rastemo iz dana u dan, isto tako aktivno raste količina straha hoće li oni biti dovoljno jaki da izdrže barem do 35. sedmice.... Zvanično sam trudna 16+1 što znači da sledeća sedmica označava kraj četvrtog mjeseca i lagani ulazak u peti. Ja računam samo ono tri, četiri mjeseca, za peti imamo cijele četiri sedmice. Na prošloj kontroli su mi UZ registrovane blage kontrakcije, dva puta sam imala baš jake koje strašno loše psihički utječu na mene. Ako ovim tempom nastavi mislim da sam osudjena na mirovanje do poroda sa povremenim laganim šetnjama i eventualnom kafom sa dragim osobama uz napomenu da to ne smije biti suviše često i trajati duže od sat vremena, Apaurine, Giniprale možda Izoptime i ako baš budem peh možda me opet strpaju u bolnicu... Nastojim ne razmišljati o tome, ali me crne misli ulove uvjek kada krenu kontrakcije što ih naravno još dodatno pojača. Ponekad se plašim da ne pretjerujem, drugi puta opet da ne napravim kakav belaj junačeći se i ignorišući znake upozorenja. Trudnoće nakon IVF nisu sve ovakve, naprosto morate biti fenomentastični da vas sve strefi. U Euromedicalu imaju trudnicu iz IVF koja trenutno jedina pored mene ima blizance, pred porod je, starija je od mene 7 godina i ima puno 'normalniju' trudnoću. Izgleda da sve na kraju zavisi od toga šta vas zapadne :D U medjuvremenu sam posjetila dr. Mehmedbašića i obavjestila ga da sam trudna iako je to saznao par dana ranije. Jako se obradovao, izljubili smo se k'o stari prijatelji i baš mi je popravio dan. Suviše vremena smo proveli družeći se njegov tim i ja da bi se razilazili u nekim ružnim okolnostima nedaj Bože. Nafaka je bila malo dugačija i ispalo je najbolje što je moglo ispasti :D Vraćam se opet na sebe, stomak mi je veličine stomaka 'obične' trudnice ( mislim na one sa jednom bebom) u petom mjesecu, dobila sam 1 kg iako bih ja voljela da sam malo više, jedem 5-6 puta dnevno i mislim da se dosta pristojno hranim s obzirom da sam tri mjeseca jela samo kifle, somun, ABC i pavlaku, da sam u tom periodu jako krvarila i da su svi nalazi krvne slike u referentnim vrijednostima. :) P.s. Čim uhvatim malo vremena stavljam vam slike mog stomaka kroz sedmice :)

10.05.2013.

Nakon 6 godina i 6 mjeseci ja sam zvanično zatrudnila...

E sada vam moram ispričati kako je odmah nakon što su nam četitali ona mudrica od doktora rekla mom mužu kako je ovo previsoka Beta i kako su najvjerovatnije blizanci ali opet ništa ne može reći bez UZ. Mužek i ja opijeni izlazimo iz klinike i sve nekako nestvarno izgleda. Nama je premija samo to što smo konačno trudni, priča o blizancima nas samo dobro zabavlja. U ponedjeljak druga Beta a ja kopam po internetu vrijednosti i jedino što možete pročitati je da se mora ispravno duplati. Moja druga Beta je 2301 i ja dobijam skoro pa nervni slom jer se ona previše uduplala. Na kliniku dolazim kisela a dr vrišti od šege na moje teorije beskonačne budalaštine i objašnjava mi da se Beta mora povećati najmanje duplo a sve preko toga je Elhamdullilah... Dobro kontam sada sam trudna jeee a šta ćemo dalje? Prvi UZ mi je zakazan već u četvrtak i mi lagano počinjemo izvještavati roditeljske jedinice o trudnoći i mogućoj činjenici da ćemo dobiti blizance. U četvrtak što odgovara 5+1 po mojoj i računici dr. Murata a koja se u tri dana ne slaže sa datumom zadnje menstruacije saznajemo da imamo dva gestacijska i da su oba tamo gdje trebaju biti. Na izlasku iz klinike mi se gospodin Brusnica obraća sa riječima koje će ostati upamćene dok god smo živi :" Draga ženo ti ne znaš malo zatrudniti. Ti ili nikako ili ga baš odvališ"! Eto, zamišljala sam neki romantični nastup, izjavu njegove besmrtne ljubavi naspram nas u paketu, dobila sam izjavu od koje i dan danas crkavam od smijeha :D Drugi UZ smo napravili sedam dana kasnije i već imamo dvije kuckalice Mashallah! Treći UZ je opet sedam dana kasnije i oni su u parametrima. Dobijamo preporuke da možemo doći za dvije sedmice. Ovaj datum i 9. sedmica su nam značajni iz više razloga. Jedan je što sam preko Udruženja uspjela ostvariti saradnju sa Euromedicalom i obezbjediti popust od 1400 KM za sve članove i simpatizere Udruženja koji idu na postpak vantjelesne oplodnje. Pogodnosti koje imamo su još i besplatne konsultacije i prvi UZ a spermiogram košta 50 Km, PAPA test 30 i sl. Ukoliko ste zainteresovani za ovu opciju javite mi se na pp ili na neplodnost@djeca.org kako bi vam omogućili popust! Tog 11.04. sam napravila radionicu za neplodne gdje su gosti predavači bili dr. Murat Özel koga već znate iz priče i njegov šef i kolega isto IVF stručnjak Nahit Karabeyoglu kao i njihova psihologinja sa klinike kojoj sam zaboravila ime. Elem, ujutro sam bila na kontroli i sve je bilo ok, bebe su izgledale kao Haribo bombone i na 4D UZ sam vidjela kako se naslanjaju licima jedno na drugo. Naveče sam imala tu radionicu koja je zaista bila jako zanimljiva i ono što je meni zapravo najdraže je što su svi parovi koji su došli aktivno učestvovali postavljajući pitanja. U praktičnom dijelu sam im objašnjavala vrste injekcija i kako ih sebi dati te im pokazala kako izgleda samodavanje jedne takve injekcije jer sam si morala dati Clexan koji se aplicira potkožno na identičan način kao stimulacija. Ljudi su otišli a gospodin Brusnica i ja pakujemo stvari i krećemo da zaključamo prostorije. U sledećem trenutku se nešto izlilo i sve na meni je mokro. Ja sam totalno zbunjena jer Crinone gel ne curi toliko obično i kažem mužu da me eto za sekundu samo da provjerim šta se dešava. Odlazim u toalet i imam šta vidjeti sve na meni je krvavo. Automatski liježem i podižem noge, muž dobija napad panike i jedva uspijeva nazvati moje doktore. Obojica govore da hitno moram u bolnicu i tu počinje agonija... Odlazimo do auta i ja liježem na zadnje sjedište podignutih nogu, sada me već počinje boljeti stomak. Na putu do bolnice moj muž je i dalje sve paničniji i paničniji i ja ga pokušavam ubijediti da ili imam hematom ili sam dobila spontani pobačaj i tjeram ga da se smiri jer mi u tom stanju nije od Bog zna kakve pomoći. Na tom putu od Dobrinje do Jezera koji traje cijelu vječnost jedva zaobilazimo saobraćajku na Mojmilu a potom i drugu na Ciglanama jer smo se zbog silnih rupa ipak odlučili zaobići tunel. Na Jezeru dolazimo do ulaza, muž ulazi u kliniku i po mene dolazi portir i sestra sa kolicima na koja se onako u čarapama jedva penjem. Na prijemu me dočekuje ljekar specijalizant i meni sve ladje padaju... Objašnjavam im da jako puno krvarim da je u pitanju crvena krv da ne znam ima li komada ili ne jer mi se sve ovo desilo na ulici i da se nisam čak ni presvukla. Pomažu mi da se popnem na sto na kome će mi napraviti vaginalni UZ kako bi vidjeli da li su moja sunašca još uvjek živa i vidim da su poturili nekakav najlon ispod mene. Tu dobijam instrukcije da podignem karlicu rukama i dr stavlja sondu. U tom trenutko osjećam vreli talas tečnosti koja se izlijeva i kažem mu da krvarim. On me tješi da je u pitanju gel koji su stavili na sondu ali vidim da to nije to. Tada po prvi put čujem da kucaju prvo jedno zatim i drugo srce. Dr. Govori kako imam prijeteći pobačaj i kako će me ostaviti u bolnici, ne mogu obećati pozitivan ishod ali će učiniti sve kako bi spasili moje bebe. Za to vrijeme čujem da je ispala frka i da je gospodin Brusnica koji je otišao preparkirati auto uletio do pola operacione sale u pokušaju da me pronadje. Mene sada vode do ginekološkog stola jer dr želi da vidi stanje grlića. Prelazim u drugu prostoriju i tada vidim da je ispod mene na onom najlonu ostala lokva krvi. Moja kompletna desna šaka je krvava, dio ledja kao i bedro, iza mene ostaju kapljice krvi koje padaju po podu... I tako penjem se na sto. Dr. Stavlja spekulum i vidim da nešto govori sestri ona nestaje i za koju minutu se pojavljuje sa starijim doktorom za kojeg kasnije saznajem da je dr. Nikulin, ovaj mladji specijalizant je sin dr. Divanovića koga sam prozvala mali Divanović ne znam kako se zove. Pri tome oni nešto medjusobno razgovaraju. Čujem kako dr. Nikulin govori :" Šta ćeš sada moraš to izvući "! Ja žustro zahtjevam objašnjenje za to što se dešava i dobijam odgovor od dr. Divanovića da se plaši da se dijagnoza upravo promijenila. On izvlači to nešto i dr Nikulin govori da me vrate na UZ. Dobijam opet neki ulozak mislim da je Vir, podižem se i vidim komad endometrija od prilike onoliki koliki prostor se formira kada sastavite palac i kažiprst. Vraćaju me na abomenalni UZ i tu opet vidim svoje dvije drage kuckalice. Mužek odlazi po stvari i dokumente kako bi me mogli propisno hopitalizirati a ja onako u njihovoj spavaćici i gologuza idem na odjeljenje Patološke trudnoće. Jedina sreća je što sam u autu imala papuče koje sam nosila na radionicu i sada više ne marširam klinikom u čarapama :) Na odjeljenju dobijam injekciju Progesteron depo i uključuju mi i Dabroston na onaj moj Crinone. Mužek donosi dio stvari, uglavnom zaboravlja peškir, sredstva za dezinfekciju... Noć provodim u agoniji prateći količinu krvi na ulošku i ježeći se svaki put kada vidim punu šolju čiste crvene krvi. Pred jutro krvarenje skoro nestaje. U 5h mi rade nalaz krvne slike a negdje oko 9 opet ponavljaju UZ da vide da li kuckamo. Na odjeljenju me preuzela dr. Lejla Imširija koja od sada pa na dalje i ubuduće naredjuje strogo mirovanje. Moje bebe su vitalne i ništa drugo me baš i ne uzbudjuje previše. Gore su svi stvarno bili maksimalno obazrivi i imali su obzira prema mojoj IVF trudnoći i sterilitetu. Ja sam ustajala samo do wc i da jedem. Okružena sam bila uglavnom trudnicama pred porod sa visokim pritiscima i onima koje su prekardašile termin. Pet dana kasnije dolazim kući i nastavljam ići kod svog dr. na kontrolu jednom sedmično. Sada sam u 13. sedmicu, nuhalni nabori su oba ispod dva, moje bebe su dobro i okreću se pod 360 stepeni, mašu rukicama i nonama, čak jedno zna u znak protesta okrenuti svoje cijenjeno dupe doktoru na pregledu. I dalje strogo mirujem, i dalje koristim Crinone 2X1, Dabroston 3X1, Progesteron svaki 4 dan, Clexan jednu bocu dnevno i najvjerovatnije ću ga koristiti do poslije poroda. Hematom je skoro nestao ali smedjkasto još uvjek brljavi što znači da se nije u potpunosti apsorbovao. Na UZ je 8 dana nakon početka krvarenja izgledao kao treći plod. Bogu hvala ja sam dobro i biću sve dok su njih dvoje dobro. Nisam entuzijastična ni euforična, jedini cilj koji imam je gurati dan po dan i izboriti se da prežive...

09.05.2013.

Od punkcije preko ET do Beta hCG

Znate onaj osjećaj kada napišete post skoro do kraja i onda vam se isključi računar a post ode u vjetar? To mi se danas desilo bljak... Znači nakon punkcije sam isto dobila pismene upute o načinu pripreme za ET koji isto podrazumjeva odsustvo laka za nokte, šminke i parfema. Preporučuju lagani doručak i 1-2l vode prije dolaska na kliniku. U četvrtak me znači zove Anela da pita kako sam i da li me boli stomak što me prijatno iznenadilo pri tome me obavještava da se 18js oplodilo. Ja sam mirna i računam da u najgorem slučaju ipak idemo na blastice. U petak nema informacija u subotu mi dr. Murat salje mail na perfektnom engleskom ( ranije sam zaboravila napisati da super govori engleski) gdje me obavještava da je 10 njih u stadiju osmostaničnog zametka da su jako zadovoljni i da mi u prilogu šalje nekoliko fotkica da me obraduju za vikend. Fotke su zaista slatke. Jedan embrij izglada kao nasmiješeni cvijet iz Fifi i cvijetno društvo, drugi je opet sav k'o cvijetna loptica. ET je zakazan za ponedjeljak, nepuna 24h nakon mog 31. rodjendana i time ja dobijam najljepši rodjendanski poklon na svijetu. Tog 25.02.2013. smo došli na kliniku u dogovoreno vrijeme ( negdje oko 13h) u medjuvremenu sam popila litar vode i već mi se lagano piški. Dr. Murat abdomenalnim UZ provjerava ispunjenost mjehura i konstatuje da moram piti još vode. Ja nastavljam sa još jednom litrim vode a embriologinja dolazi sa četiri divne fotke blastocisti. Obavještavaju me da su dobili četiri sa kojima su u potpunosti zadovoljni i koji su top kvalitete, dva mi namjeravaju vratiti a dva zamrznuti. Sjećam se da su mi dva zametka iste sekunde zapela za oko, pokazujem joj ih prstom a ona se smješka i kaže da su ta dva planirali danas vratiti ako se slažem. Gdje se neću slagati kad je to bila totalna ljubav na prvo vidjenje! ET će ostati upamćen po dvije stvari. Činjenici da sam umalo pukla na operacionom stolu koliko mi se piškilo i da nisam bila u stanju ni o čemu drugom razmišljati dok su mi onako spakovanoj u papirnu haljinicu ( ista priprema za ulazak u operacionu salu kao i pred punkciju) i prekrivenu zelenim platnima abdomenalnom UZ sondom tražili idealnu poziciju, potom stavljali spekulum i kateter. Druga stvar je onaj blaženi osjećaj koji me prožeo dok je dr. Murat okretao ekran i u sivilu moje maternice mi pokazivao dvije sjajne linijice koje će možda biti moja beba. U tom trenutku sve drugo je postalo nevažno čak i to što sam se skoro upiškila i što samo što mi tečnost nije krenula na uši, bilo je divno vidjeti tu neku imaginarnu djecu u mojoj maternici pa makar trajalo samo par dana... Dr. Murat mi je zadovoljan objašnjavao da je uspio napraviti školski ET i smjestiti ih u idealnu poziciju. S obzirom da je taj UZ ostao bez papira morali su mu donijeti mobitel da ih uslika i pokaže gospodinu Brusnici. Doktor izlazi iz sale sestre me prebacuju na krevet i donose mi tutu s kojom sam se družila naredna dva sata. Nevjerovatno je kako je to blesav i neprijatan osjećaj a sa druge strane nema teoretske šanse da mjehur možete isprazniti od jednom nakon što ste toliko dugo trpili tu količinu vode. Naredba je takva kakva je 2h nakon ET nema micanja. Poslije toga mogu kući i do kraja dana me prati činjenica da ne smijem ustati iz kreveta. Kroz sav period punkcije, ET i čekanja Bete sam virotična. Imam temperaturu od nekih 37.2 i svaka kost u tijelu me boli. Ne sjećam se ni nešto naročito sretno. Od Dostinexa sam imala strašne mučnine koje su prestale onog trenutka kada sam ga prestala piti. I tako dani su prolazili a ja sam se osjećala bezveze, nisu me ni grudi boljele, stomak je uobičajeno žigao. Tri ili četiri dana prije Bete imam prave menstruacijske bolove, koji se sastoje od bola u krstima i grčevima. Pišem mail dr. Muratu i izvještavam ga da mi se to ni malo ne svidja jer se osjećam identično kao i u tri prethodna neuspješna postupka. Dr me tješi govoreći da to ništa ne mora značiti i da se do Bete ništa sa sigurnošću ne može reći. Dan kasnije tj. 10 dan nakon transfera odlučujem napraviti kućni test na trudnoću čisto da više završim s tim bez da sam obavijestila gospodina Brusnicu o namjerama. Uzimam test onaj najjeftiniji od 3,5 KM i uzimam uzorak urina u čašicu. Umačem test i istog trenutka se pokazuje tamna kontrolna crta. Razočarano gledam onaj test, spuštam pogled i završavam jutarnju toaletu bez glasa, misli i suze. Par sekundi kasnije mi privlači pogled nešto za što mi se učinilo da je druga crta. Uzimam test sa umivaonika i gledam fakat nešto svijetlo jedva vidljivo postoji... 07.03. je 6h ujutro ja bez glasa prilazim gospodinu Brusnici koji rasprema sudje iz mašine i panično počinjem plakati. On sav isprepadan sa poklopcem od šerpe ide za mnom u toalet i ja mu pokazujem test. Prva njegova reakcija je :" Pa jesi ti normalna mislio sam da ti se nešto desilo"! On je otišao u nevjerici na posao ja na obuku o pisanju projekata. U Uniticu u liftu mi se zamantalo a tamo sam curama iz Udruženja imala potrebu vrištati na uho JA SAM TRUDNA!!!. Završavam obuku i odlazim do klinike. Ulazim dr. Muratu u ordinaciju a on me blijedo gleda i kaže:" Nisi valjda prokrvarila"? Sjećam se da su me on i embriologinja blijedo gledali dok sam mu pružala test a on je samo počeo vikat : " It's positive, it's positive"! Sada da ga pitate ne bi vam ni za živu glavu priznao da je bio vidno obradovan poslije je rekao znate to je 90% trudnoća hajte odmah uradite Betu. U meni se nekako skupio sav sabur svijeta i ja mu s osmjehom govorim da sada mogu čekati i da ću Betu raditi na 12. dan nakon transfera tj. u subotu 09.03.2013. kako smo se i dogovorili. U petak radim još jedan test i obavještavam muža da smo i jutros trudni. Gospodin Brusnica već dolazi u fazu da će eksplodirati ako nekome ne kaže i šalje sms poruku svojoj sestri sa tekstom: Sretan 8. Mart tetka! Zaova mu zbunjena uzvraća da joj je greškom poslao sms umjesto tetki i da je fakat puk'o jer mu je ona još uvjek sestra :))U subotu radimo nalaz Bete koji čekam cijelih pet sati. Svo osoblje iz Euromedicala je zvalo lab. barem jednom u pokušaju da ih ubrzaju kako bih dobila rezultate što prije jer samna rubu živaca i sada me hvata strah da nije u pitanju biohemijska. Rezultat konačno stiže, ja kršim ruke Anela se zadovoljno smješka, zove doktora i neće da mi kaže rezultate. E sada zamislite ako to izgleda kada nas uvedu u ordinaciju gdje dr. Murat sjedi za stolom a embriologinja i sestre stoje sa strane. Ja Boga molim da bude barem 100 i onda kao kroz polu san čujem brojku 860! wtf?

07.05.2013.

ICSI no 4

Kao što rekoh dobila sam u subotu 09.02. 2013. U ponedjeljak 11. odlazim na kliniku na pregled i počinjem sa stimulacijom. Doza 225 iu ili tri Gonal f injekcije. Doktor preporučuje da se bockam tri dana i da četvrtog dodjem na kontrolu ( u četvrtak znači ). Pri tome telefon zvoni bez prekida zovu sa televizije jedne, druge treće i ja nemajući više izbora na već treći poziv u minuti odgovaram sa ginekološkog stola. U petak ponovno dolazim na folikulometriju ali prije toga radim nalaz estradiola. Dr je zadovoljan odgovorom na stimulaciju i omjerom hormona a sestra Anela sve uredno bilježi i bilježi u karton. Ne znam da li mi je igdje karton ispisaniji nego kod njih :) U subotu sam opet na folikulometriji sada već koristim i Cetrotide i guram laganini prema finishu. Jedna od najnezgodnijih stvari je bila što mi se potpisivanje peticije poklopilo sa vremenom davanja injekcija tako da sam bila prinudjena zamoliti tete u apoteci da se kod njih bocnem. Tete su bile zaista divne iako je meni trebala cijela vječnost da smućkam četiri injekcije. Pri tome me zovu nekakvi novinari da dam intervju ali su i došli dragi ljudi da nam daju podršku kao što su Zlaja i njegova supruga, raja sa foruma, bloga...čak i osobe koje su dobile bebe uz pomoć IVF su došle samo zato da nam pruže podršku. Žao mi je što nisam imala malo više vremena da popričam s njima. Bilo je tu i pilota koji su rekli da neće da potpišu peticiju jer su oni protiv abortusa, da nam je bolje što nemamo djecu jer dotična osoba ima jedno i ne zna šta će s njega.. Lijepa naša obrazovanost i senzibiliziranost! Nedjelja opet bockanje, ponedjeljak vadjenje progesterona i estradiola plus folikulometrija i dr. Murat mi pruža papir sa uputama za pripremu za punkciju. Tamo piše štoperica Ovidrelle u 23h punkcija 20.02. u 10 ili 11h ne sjećam se baš najbolje. Piše da ne smijete nositi nakit, šminku, parfem, jesti i sl. I tako dolazim ja tog 20.02. (srijeda) na punkciju. Odlazimo na sprat i Anela me uvodi u bolesničku sobu gdje treba da se skinem i obučem sterilnu papirnu haljinicu, dobijam kapicu za glavu, papuče a na ulasku u operacionu salu mi navlače i kesice na papuče. Na ulasku u prostoriju doživljavam više nego prijatno iznenadjenje prava operaciona sala sa super fancy opremom. Penju me na sto, skidaju papuče, pokrivaju zelenim platnima i vežu mi ruke i noge. U tom momentu postajem svjesna da imam dvije doktorke anesteziologinje, dolazi dr. Murat, embriologinja isto Turkinja, Anela i još jedna medicinska sestra. Atmosfera je pravo živahna, svi su nasmijani i da mi se nije počelo jako spavati mislim da bi se dobro izeglenisali :D Naredna scena ja se budim. Anesteziologinja mi govori da se ne vrtim jer još nisu gotovi, dr. Murat čačka i dalje ali nemam pojma šta radi jer me ne boli previše. Vidim infuzija kapa, dali su mi antibiotik, analgetike i ja već potpuno svjesna pitam koliko dugo sam spavala i saznajem da punkcija već traje preko 20min. U tom trenutku embriologinja nešto priča sa dr na Turskom i ja saznajem nakon što je dr završio razgovor s njom da imam 23 jajne stanice. Iz operacione sale me prebacuju na krevet i voze u istu onu sobu gdje sam se skinula. Ušuškana i sretna ležim tako i onda mi dovode gospodina Brusnicu da mi pravi društvo. Ubrzo dobijam i šolju čaja i petit keks iako bih ja od gladi mogla pojesti i cijelu desetku :) Dr. Murat nam se pridružuje i saznajem da moram dobiti infuziju nekakvog seruma ( kasnije saznajem da se zove Hetasorb i da je funkcija ove tekućine da za sebe veže velike molekule u ovom slučaju vode i izbacuje ih iz organizma) i tablete kako bi spriječili sindrom hiperstimulacije ( na kutiji piše Dostinex i vidim u kesici dvije kutije). Zbunjenoj mi dr objašnjava da se Dostinex koji inače služi za smanjivanje prolaktina u velikim dozama od 2 tablete dnevno u periodu od 8 dana koristi kao blokada nečemu što uzrokuje nakupljanje vode i dovodi do hiperstimulacije. Otpuštena sam dva sata poslije punkcije uz spisak lijekova koje trebam koristiti. Tu su znači Dostinex 2X1 - 8 dana, Doxiciklin 2X1 - 4 dana ( antibiotik koji ubija Clamidiu i plazme preventivno), Medrol 16 mg dnevno - 4 dana ( kortikortikosteroid), Aspirin 100 jedan dnevno, Folacin od 5 mg 2X1, Crinone gel 8% 2 tube uveče ( vaginalni progesteronski gel koji ima bolju apsorpciju od Utrogestana, sterilniji je i jednostavniji za upotrebu ali i dosta skuplji) i Clexan 0,6 1 injekcija dnevno ( heparinska injekcija koja će mi razredjivati krv i olakšati imlantaciju. Njom smo pokrili mutaciju na MTHFR genu koju su u Euromedicalu doživjeli jako ozbiljno).

06.05.2013.

Priča o početku 2

I tako dodjem ja kući i svom virotičnom mužu prenesem utiske. Medutim, suviše mi je upitnika nad glavam pa sjednem i napišem mail dr. Muratu. Mail dobijem u roku od par sati ni manje ni više nego u petak uveče. Ja u stanju totalne nevjerice ne mogu sebi da dodem od šoka jer je se neko udostojio da mi odgovori praktično na vikend. U mailu piše da dodjem u ponedjeljak sa mužem da popričamo detaljnije o eventualnom početku postupka, dodatnim pretragama i naravno da gospodin Brusnica da svoj cijenjeni doprinos u medicinske svrhe kako bi znali sa kakvim 'bogatstvom' trenutno raspolažemo. Konačno je došao i taj ponedjeljak i tih 17h, dijagnoza više nije Oligospermia već Theratozoospermia ( to znači da ima jako mali br. morfološki ispravnih spermića ili prevod koji ja najviše volim upotrebljavati je opičeni spermići koji ne znaju ni koliko glava ni koliko repova imaju i za šta bi oni tačno trebali da služe ). Ja nalaza imam i više nego što mi treba ali moram prije menstruacije napraviti test na inzulinsku rezistenciju. Prema riječima dr. Murata bez obzira na privodenje kraju antibiotske terapije protiv E coli na kojoj sam bila imam zeleno svjetlo da počnem sa stimulacijom u narednom ciklusu. Pa čekaj, ja sam već pri kraju ovog i menstruaciju očekujem za najviše 5 dana... Panika! Pri tome već dva mjeseca imam zakazan termin za uklanjanje mladeža što pada 06.02. u srijedu :O dolazim kući opet šaljem mail jer sam zaboravila pitati koliko injekcija čega moram kupiti. U utorak vec imam taktiku i zivkam apoteke po Sarajevu i Hrvatskoj, pri tome kao najjednostavniju i najpovoljniju opciju s obzirom na brzinu kojom moram nabaviti lijekove biram Metković i apoteku Draženović koji su mi već za četvrtak nabavili 27 injekcije Gonal f od 75 iu i 5 Cetrotida. Ovaj puta idemo na kratki antagonist protokol bez kontracepcije. I tako u srijedu odlazim na operaciju mladeža u četvrtak ujutro odlazim u Biohem da uradim test na inzulinsku rezistenciju ( u lab morate sjediti 2,5h ne smijete hodati, piškiti a vas bockaju i bockaju k'o Vilerov goblen). Nakon toga trčim po recepte za lijekove u Euromedical jer u Hr injekcije ne možete kupiti bez recepta pa na DIP kod hematologa po nalaze koje trebam predočiti u Euromedicalu pa u Porodičnu na previjanje rana (što je ispalo i više nego poželjno jer sam dobila alergiju na plastične flastere koje su mi stavili). Negdje oko 13h me zove muž i kaže da mogu doći po njega jer mu je otkazan sastanak i mi krećemo po boce. U Metković smo stigli predveče, uz pomoć navigacije našli apoteku i tu su nas počele malo handriti kartice jer ako niste znali kao što mi nismo da ako u BiH nemaš dnevni limit i možeš potrošiti tri puta više nego što lijekovi koštaju u inostranstvu imate dnevni limit ( još uvjek sam bijesna zbog ovoga). Uglavnom, nekako smo to šokirani platili otišli u Mostar na večeru i negdje oko 23h konačno stigli do svog kreveta. U petak klasične obaveze oko Udruženja i potpisivanja peticije i u subotu ja dobijam menstruaciju. Bio je 09.02. 2013.


Noviji postovi | Stariji postovi

<< 12/2014 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Vrijeme provodim na...

Daisypath Anniversary tickers

Jedan poseban blog:
http://zalauru.blog.hr/

Mala škola za MPO početnike

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
222169

Powered by Blogger.ba

http://3.bp.blogspot.com/_YP-ySDycG-w/Sg9W_uofXaI/AAAAAAAAA4g/S9r79ixC-H8/s1600/Baby.jpg - Ova je već gotova, samo bi se trebala ubaciti :)