?????

Turska klinika Bahceci dolazi u Sarajevo tacnije u Hadziće i sa radom počinju od januara (jedna tetica sa foruma je dobila termin tada), cijena 4000 KM i niko od nas ne zna šta to sve uključuje.
Ja se spremam na konsultacije u Sloveniju kod dr. Reša i to jednog lijepog dana kada budem znala jesam li dobila ili nisam i koji mi je dan ciklusa…
Sada sam zvanično rashradana i 41-ti dan ciklusa je ili možda 18-ti? Kontrolu sam zakazala u utorak kod mog matičnog MPO doktora da vidimo đe ba zapelo.
Danas nam je zvanično krepala i česma u kuhinji. Zna li iko gdje se u nedjelju može kupiti pristojna česma?

11 komentara

  1. Draga Brusnice, nedavno sam ti pisala da sam ja napravila ICSI unjemackoj i evo da ti malo opsirnije oisem moje iskusvo. Prvi pokusaj smo u maju napravili. Poceli smo 1.dan menstruacije sa sprejom za nos koji se ovdje zove Synrella koji treba da regulise ziklus i sprijeci prijevremeno sazrijevanje jajasca. ( izvini trrminologiju jer se nisam bas mnogo informisala p terminima na bosanski ipak mislim da ces razumiti) uz to smo poceli spricati puregon. Poslije 14 dana je bila punkcoja, sa tim sto sam sbaje sedmice isla na ultrazvuk i dr je pratio razvoj i uz to dizao dozu puregona. Na 14- ti dan su urafili punkciju 14 jajasca ok kojih su samo dva bila dovoljno zrela i njih su 3 dan trasferirali. Ja nista, ama bas nikaku promjenu osjetila nisam. 14-ti dan poslije ET sam dobila, na redovan termin. Razocarenje ogromno, mozda sam trebala reci da je kod mene redovan ciklus, svi hormoni i krv uredni, sperma dragoga u mene je zdrava al su momcivi prelijeni, zato i sva tortura. Poslije ovog pokusanja smo napravili pauzu fo srptembra. Posto mi je ciklus bio redovan i uvije 16.u mjesecu, dr je odlucio da probamo drugu metodu. 14 dana pre menstruacije, 2.9 sam dobila Spricu koja ima svrku ” down regulacije” sto znaci da skroz iskljuci moju redovnu proizvodnju hormona, da bi jaknici samo reagovali na hormone koje spricam. Tagodjer smo presli sa puregona na MENOGON.16.9 sam pocela sa spricama menogona, svaku noc+ folnakiselina. Morala sam da pijem do 4 litra dnevno. Ovdje jako naglasavaju tecnost jer folikule dobro rastu samo ako se dovoljno pije, moram naglasiti da to nisam prvi put uzela tako ozbiljno al sada zadojos vise. 29.9 je bila punkcija, stim sto sam se ja jako lose osjecala, stomak je poceo bukvalno da buja u zafnja 3 danna pred punkciju a pogotovo od kad sam noc pred
    Punkciju dobila HCG stopericu. Punktirali su 23! Folikule. Dan poslije sam zvala dr i rekla da mi je lose, imala sam uzadne bolove u stomaku a na noge nisam mogla. Odmah sam otisla u kliniku i rekli su da je prestimulacija ( overstimulating OHSS). Al iak smo se odlucili da 1.10 urafimo embryo transfer sa 2 embija, 3 smo zalefili. Odmah poslije transfera su me prebacili u bolnicu. Stomak je samo bujao, imala sam 17 litara vode u stomaku, stomak kao 9 mjesec. Fiagnoza aszitis 3 stepena. Lezala sam mjesec dana stom sto su 2 puta pumktirali vodu, unaci na zivo tijelo, bez narkoze prpbijali iglom stomak i ispustali po 1,5 litra zute tecnosti. Dobijala sam 3 sedmice svako 3 sata antibiotik, svako 6 buscopan i litrima NACL tekucine. Sa ogromnim stomakom nisam se mogla pomaci od bolova a spavanje samo sjedeci da ne bi boda otisla u pluca. 12.10 se to i desilo, voda je usla u pluca, tako da sam 5 dana bila na intenzivnoj na aparatu za disanje i litrima lijekova kroz infuzije dobila. Bas tog 12.10 mi momak iz laboratorije rece da je hCG 60 i da sam trudna, mislila sam da me samo tjesi, 2 dana kasnije je HCG bio 170 a opet 2 kasnje 390. kad sam izasla sa intenzivne radili su ultrazvuk, do tada nisam mogla da vjerujem al kad su rrkli da je uspjelo, da sam trudna samo sam vristala. Jos sam sefmicu tu lezala, stim sto nikakve lijekove nisam vise primala. Poslije pune 4 sedmice i sa jos 6 litara vode sj me otpustili. Taj dan kod ginekologa zakljucimo da su u stvari 2 ploda i da oba srca kucaju, svako ima svoju posteljicu i svoju placentu. Mojoj sreci nigdje kraja. Rekli su da se ne smijem kretati, da su jajnici jos veliki i da strogo moram lezati i puno piti. Evo danas u 10-toj srdmici trudnoce sam opet u bolnici vec 8 dana, imala sam jake bolove tako da su me opet zadrzali u bolnici, ustanovili su neku upalu u tijelu, leukociti i CRP su bili visoki tako da sam opet dobila terapiju amoxicilinani elektrolyta jer sr voda pocela vracati. Uprkos tome svemu mi smo presretni i trpim sav ovaj bol i patnju jer nista nije vece od nase zelje za bebicama. Eto nadam se da Ti bar malo dajem nafu da ce kad tad, al sa bozijom pomoci ubrzo i kod vas uspjeti.. To ti od iskreno zelim i redovno te citam. SRETNO

  2. Prosle sedmice me prijateljica obradovala informacijom da je trudna 🙂 Njoj je 41, muzu 43, u braku su 11 godina. Intenzivno, ali BAS INTENZIVNO rade na bebi zadnju godinu. Isli kod dr.Movdje u Sa, isli u Beograd, isli u Meribor, raspitivali se za ovu tursku kliniku…na kraju odabreli Prag. Uspjeli iz 2.puta, sad nosi blizance i usla je u 5.mjesec.
    Ona kaze,iz njenog iskustva, ko ima pare treba da preskoci sve nase ‘balkanske klinike’ jer nijedna nema tako dobrog embriologa kao neka klinika u zemlji EU. Kaze da je sve toliko bolje uredjeno da je prosto pa normalno da su im procenti uspjesnosti visi. Jedan odlazak, full troskovi (postupak, boravak, put), kostao ih je oko 8000KM. Inave dr koja radi je iz C.Gore, prica nas jezik i jako je pristupacna, cesto se i prije i poslije postupka cula s njommailom i telefonom za konsultacije…

    P.S. Vjerovatno si vise umorna od svih nasih prica, ali i ja sam prosla kroz pricu o neplodnostii i mislim da je bolje cuti 3 viska price nego ne cuti 1 koja mozda pomogne 🙂 SRETNO

    P.S. Ne kuhaj nista do sutra, imaces bolji izbor cesmi 🙂

  3. Gosca prva, jako mi je drago sto ste uspjeli. Primi iskrene cestitke i znaj da me jako veseli svaka prica sa happy endom. Sve te protokole koje si opisala su mi poznati i oba sam ih prosla 🙂 Kada si napisala da si imala 23 folikule odmah sam pomislila na hiperstimulaciju. Bogu hvala, dobro si prosla…zene znaju zaglaviti na operaciji zbog iste stvari.
    Gosca druga ova klinika u Pragu je nekada bila moj prvi izbor. Trenutno je vise ne razmatram zbog kadrovskih promjena i povecanja cijena u odnosu na prije dvije godine. Vecina raje koja treba donirane stanice idu tamo,ostali furaju i ove pomocne opcije.
    p.s. Ostala sam bez cesme jer je svaka cestita radnja zatvorena nedjeljom..

  4. Zelim svima srecu,ali sta da vam kazem nekada se dese stvari na koje covjek ne moze uticati.Ja sam konacno uspjela nakon 13 godina muke,nerviranja,finasijskih zavala i dogodi se da mm dobije otkaz i ja zbog sekiracije jer ja ne radim i usljed takvog soka prvenstveno zbog kredita u koje smo se uvalili ne samo radi ovoga, nazalost pobacim.Razocarana sam i tuzna,malo je reci depresivna,i ukratko gotova sam,nemam snage ni da se ustanem i zapocnem novi dan.

  5. Zao mi je… Imas jedan prijateljski zagrljaj jer ne znam kako drugacije da ti olaksam . Za pocetak pokusaj da samu sebe dovedes u normalu, ako je potrebno otici kod psihijatra! To nije sramota vec stvar potrebe da neko tvoje probleme sagleda objektivno. Pod dva najbitnije je da je s vama dvome sve u redu jer kako god okrenes imala dijete ili ne na kraju ipak ostajete sami vas dvoje. Pod tri bice aBd i posla jer prije ili kasnije onaj ko je vrijedan i zeli da radi nadje nesto da moze prezivjeti i pod cetiri nakon sto se donese zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji i kada nam dozvole one besplatne postupke molim te skupi dokumentaciju i prijavi se jer je to tvoje pravo i zasto bi ga se odrekla. Znas gdje me mozes naci ako ti dodje da se nekome izjadas…

  6. Svakoj zeni je najbolja klinika ona u kojoj je uspjela ostvariti svoju zelju. Zao mi je sve one zene koje se trude, bore i grabe naprijed za svoje dijete, ali vise zalim one koje nista ne rade.
    Naci ce se i novi posao, vratice se svi krediti ali izgubljeno vrijeme se ne vraca. Zato sve brige treba gurnuti u zadnji dio mozga. I ja sam u kreditima, muz nema stalni posao, moja firma je svaki mjesec na tapetu za blokiranje racuna… Sigurno je lakse kada nema ovih problema, ali pojavice se i neplanirani. Na jednom postupku vantjelasne, djeverova zena izgubi bebu u devetom mjesecu trudnoce, u drugom postupku svekrva ima operaciju otvorenog loma noge, …za svaki postupak me veze ruzna uspomena. Jbg…nekada pomislim da je dobro sto sam ostala “pri pameti”.
    P.S.
    Ukrala sam ti komentar. Mi smo jedna drugoj potpora, utjeha i nada. Sve to sam osjetila u komentaru namjenjenom Tihani ali i svima nama-buducim mamama. Hvala:)

Komentariši