Trudimo se za naše sunašce...

Ovo je priča o dvoje ljudi koji se jako vole i koji se očajnički trude postati roditelji.

29.01.2010.

Nakon svega...

Mogu samo reći da je iza nas jedan težak i mučan period...

Nije tako jednostavno kada vam tri doktora kažu da će ne izliječi li vaš muž upalu prostate u skorije vrijeme dobiti rak prostate do 35.-40. godine a pri tome je njemu 31. godina...

Nije jednostavno pored one silne želje da dobijete dijete i stalnih posjeta ljekarima biti na kondomima skoro šest mjeseci da i ja ne bih dobila infekciju...Za to vrijeme kupili smo ih više nego dok smo se zabavljali, tuga i žalost...

Nije ni mom mužu bilo lako sa mnom jer sam u strahu postala tvroglava i uporna pa sam ga doslovce  tjerala da ide kod ljekara bez obzira što mu je svega bilo preko glave... Bila sam sebična i jedino mi je bilo bitno da on bude dobro i da izbjegne sve one komplikacije koje nosi rak prostate: moguća impotencija, inkontinencija (nekontrolisano mokrenje). Neka mi Bog oprosti ali sunašce je bilo totalno nebitno i uopće me nije bilo briga hoće li ikada doći samo da je on dobro...

Volim te ljubavi

27.01.2010.

Mala pomoć

Tablete izgledaju ovako:

Biotech Men's ArginMax 90 tableta

Kupili smo ih u prodavnici sportskih suplemenata Sportix u Skenderiji (kada ulazite na glavnu ulaz dođe sa desne strane, malo je zatureno ali se da pronaći) oni prodaju sve one proteine i slične stvari za bildere.  Pogledajte njihovu web stranicu jer imaju predstavništva i u drugim gradovima BiH http://www.sportix.ba

U svakom slučaju ja ću nabaviti još jednu kutiju zlu ne trebalo...

27.01.2010.

Kako smo uspjeli sa Oligoasthenozoospermie doći na Normospermiu... dio 2

Ja sam u međuvremenu napravila vaginalne i cervikalne briseve, papa test, HSG a doktor mi je stalno govorio ako sledeći njegov nalaz bude uredan idete na inseminaciju. Pet puta je moja prva inseminacija otkazana i jednostavno sam imala osjećaj da nikada neću dočekati taj trenutak...

U tome je prošlo osam mjeseci naših života. Mi smo se kao malo odmorili na moru, psihički pripremili na činjenicu da nikada dijete nećemo moći napraviti prirodno i vratili u Sarajevo.

Moj muž počinje jesti matičnu mliječ sa medom koju sam kupila na sajmu meda pred Ekonomijom i mi ponovno odlazimo do Topalovića jer me bilo sramota vratiti se Spahoviću sa nalazom i terapijom od Junuzovića. Urađen je još jedan bris uretre i još jedna spermokultura. Nalaz je bio poražavajući!!! Bris je ovaj put bio uredan ali je spermokultura opet bila bogata onim dvjema beštijama sa početka priče i nas dvoje naprosto padamo u depresiju zbog beznadežnosti svega što radimo...

Našli smo se u situaciji da više nismo znali ni kom specijalisti otići ni da li više pristati na trovanje antibioticima...

I po koji put u očaju odlazim kod mog dr. Mehmedbašića (Allah mu sve najbolje u životu dao) i tu nas dvoje sjedamo i analiziramo sve nalaze ikada prikupljene. I njemu i meni je bilo jasno da tu postoji neka kvaka, okidač koji uzrokuje stalnu pojavu bakterija ali svaki put neke druge i on dolazi do otkrića da sve vrijeme imamo problem organske prirode!

Evo u čemu je kvaka: građa muškog reproduktivnog sistema izgleda tako da se prostata naslanja na debelo crijevo i posto moj muž kao i većina drugih muškaraca koji rade po kancelarijama presjedi za računarom osam sati bakterije prolaze kroz stijenku debelog crijeva i prolaze u prostatu izazivajući mu sve ono što sam već ranije pisala... Elem, sve mi je tog trenutka bilo jasno ali mi nije bilo jasno kako to izliječiti!

Mehmedbašić mu je ovaj put propisao Peniciline sedam dana one fine velike doze, probiotik Prolife u ampulama...Na taj način se uspostavilo redovno pražnjenje crijeva jer je preporuka pod MUST bila da se to učini uz pojačano kretanje i pauze svakih sat vremena (sat sjedenja pet minuta šetnje po kancelariji)..

Dani su prolazili, mi smo i to odradili a moj muž je počeo piti i Biotech Men's Arginmax koji mi je moja prijateljica Tikica savjetovala kao jako dobar (sadrži L arginin aminokiselinu, Zn, Se, E, C, ginko bilobu, folnu kiselinu i još neke vitamine) jer jedna tableta mijenja sve one tablete koje je ranije zasebno pio a pri tome doza za tri mjeseca košta samo 22 KM. MM radi po ko zna koju spermokulturu u životu (ona barem ne boli) i prvi put nakon deset mjeseci dobijamo uredne nalaze bez bakterija i upala i konačno zeleno svjetlo za 1. inseminaciju.

Dan danas a i konstantan taj period moj muž nastavlja sa dobrom starom rutinom: Matična mliječ, Prolife sedam dana u mjesecu, Men's Arginmax...

Pred prvu i drugu inseminaciju Lidija (molekularni biolog) bi me obavijestila da još uvijek ima leukocita u ejakulatu ali da joj izgleda kao da se pokretljivost popravila. Dobro mislim, barem nešto ide na bolje...I tako više isprepadana svim i svačim natjeram mog muža početkom januara da ponovi spermokulturu i opet dobijamo nalaz: KULTURA OSTALA STERILNA o jeee baby!!

Ostalo je historija...

26.01.2010.

Kako smo uspjeli sa Oligoasthenozoospermie doći na Normospermiu... dio 1

Bila je to jedna jako naporna misija, naročito za mog muža..

U decembru 2008. pri standardnoj obradi steriliteta otkriveno je da moj muž ima dijagnozu Oligoasthenozoospermia (mali br. i loša pokretljivost), u tom trenutku je imao 12 miliona spermića od kojih je čini mi se 15% bilo progresivno pokretnih, plus Leukospermia tj. prisustvo leukocita u ejakulatu. Moj ginekolog mu je dao da pije Azomex i kada je završio terapiju mene je i dalje kopkalo da li se uspio riješiti leukocita...Upravo tog trenutka počinje potucanje od urologa do urologa (koji su u Sarajevu blago rečeno nesposobni)...

Otišli smo u Eurofarm kod dr. Topalovića koji je napravio pregled, UZ prostate, bris uretre. Moj muž je bio totalno isfrapiran pregledom ali eto preživio je .  Dr. Topalović mu daje dijagnozu Prostatis subacuta a nalazi brisa uretre pokazuju prisustvo bakterija Escherichie coli i Streptococus faecalis (obje crijevne bakterije).  Dobija terapiju Ciprol 15 dana i poslije toga Bactrim 10 dana. U isto vrijeme počinje piti vit E, C, Zn, Se, Brusnicu forte...

E sad ja pametnica odlučujem da promijenimo urologa i za promjenu odemo u državnu ustanovu jer mi je pun đavo plaćanja svega i svačega... Po preporuci smo otišli kod dr. Spahovića (divan mladi čovjek koji nam se baš posvetio). Doktor Spahović potvrđuje dijagnozu Prostatis subacuta i to je sada haman prešlo u hroničnu upalu...Dobija terapiju Ciprol 15 dana i preporuku da uradi spermokulturu i UZ CD ( ultra zvuk, color dopler) testisa. Spermokulturu je odradio na Microbiologiji na DIPu a UZ CD smo opet morali napraviti privatno jer im je oprema na Urološkoj klinici totalno loša i stara. Moj muž je lagano pio svoju terapiju (tri kutije) i mi smo prikupljali nalaze...spermokultura je bila uredna i ja tu ludim od sreće... Plan je bio još napraviti CD u privatnoj poliklinici FM i vratiti se sa nalazima Spahoviću...

Ne sjećam se više datuma kada smo bili u FM, bilo je ljeto nosila sam haljinu i lagane cipelice...Nazvala par dana ranije da zakažem termin i bila obavještena da UZ CD testisa košta 100 KM... Moj muž i ja dolazimo i ja bivam šokirana informacijom da su ga zvali iz FM i bezobrazno ga obavjestili da se mora tamo nacrtati u dogovoreno vrijeme, čak doći i ranije jer Doc. Junuzović neće nikoga da čeka! Ja sam iznervirana i jebem i docentu i samoj sebi sve po spisku što sam uopće dozvolila da me neko ponižava za vlastite pare... Dolazi i Doc. Junuzović pola sata nakon zakazanog termina i ja imam šta vidjeti...Znate onaj ružni osjećaj kada vidite nekoga i želite samo pobjeći glavom bez obzira. Nas dvoje ko' dva siročeta ulazimo unutra, ja mu pričam hronološki gdje smo sve bili, šta je sve uradiood nalaza i uzimao od terapije...Dotični ljekar mi je okrenut leđima i ni u jednom trenutku ne pokazuje da sluša o čemu mu pričam. Pri tome je popljuvao sve ono što je Spahović tražio i napisao (poslije sam saznala da je isti taj Junuzović šef Urološke klinike na Koševu). Elem, tu dotični doktor potvrdi sve ono što nam je Spahović rekao uradi CD i naplati nam zadovoljstvo 200 KM. Pri tome je mom mužu na tih tri kutije Ciprola koji je završavao baš tog dana daje još pet kutija Hiramicina i dvije kutije Bactrima.

U tom trenutku sam bila presretna jer sam mislila da ćemo se konačno uspjeti riješite te upale prostate i na trenutak sam zaboravila i tog blesavog iskompleksiranog doktora...

Moj muž završava i tu terapiju xyz po redu i dvadeset dana kasnije ponavlja bris uretre. Ovaj put ima neku medicinsku bakteriju otpornu na skoro sve antibiotike i nas dvoje ponovo postajemo očajni. U međuvremenu ponavlja spermiogram na GAKu kod Radmile Mujkić (koja je bila jako neljubazna i nestručna jer nam se nalupala takvih nebuloza da su me Mehmedbašić i njegova molekularna biologinja morali smirivati pola sata ) i saznajemo da smo izgubili 2 miliona plivača..

S tom medicinskom bakterijom smo se borili prirodnim lijekovima. Otišli čak i kod homeopate i na kraju otišli na godišnji odmor.

 

24.01.2010.

Domaća zadaća...

Domaća zadaća konačno gotova (odnosi na dan inseminacije i još dva naredna dana pod MUST)!

Nakon dugo vremena konačno sam uživala!

 Zadesilo me je ono što i 90% drugih parova koji se intenzivno bore sa neplodnošću a to je da vam činjenica da morate imati odnos baš toga dana uništi svaku želju.. Desilo mi se da nakljukana hormonima ne podnosim dodir mog muža, čovjeka koga volim, jer me boli svaka pora kože...boli me svaki dodir a MORAM.

U mojoj glavi je ono NORMOSPERMIA odjekivalo poput slatke uspavanke i konačno nakon nešto više od godinu dana sam poželjela da poljubac preraste u nešto više...

Eto, izgleda da sam pronašla način kako popuniti onih trinaest dana do testa a da ne pošizim. Možda je vrijeme za novi medeni mjesec ili ću samo iskoristiti toplo kućno ognjište.

Borite se sa neplodnošću-znajte da niste nenormalni zato što vam nije do sexa, zato što vam je već unaprijed muka od ganjanja ovulacije i psihološke pripreme za novi negativan test!!! Iskoristite vrijeme kada pauzirate i posvetite se jedno drugome, nemojte dozvoliti da se otuđite samo zbog činjenice da niste u mogućnosti ostvariti roditeljstvo...

 

22.01.2010.

Inseminacija br.3

Dozvoliću sebi luksuz i reći da sam danas plakala od sreće iako sam očekivala navalu negativnih emocija zbog godišnjice...

Pripreme za inseminaciju su tekle uobičajenim tokom. Uzorak napravimo kući i onda brzinom munje idemo kod Mehmedbašića da nam obrade zavodnike koje kasnije smjeste u špricu(sjećate se da sam pisala o čarobnoj roze tekućini).

Danas je bilo čak malo drugačije, mnogo drugačije zapravo, posto su mi saopštili da naša dijagnoza više nije Oligoasthenozoospermia (loša pokretljivost i mali broj spermatozoida) već Normospermia!

U jednom trenutku mi je kroz glavu prošlo da nikada nismo imali tako dobar nalaz i da je to ovaj put to, poslije me uhvatio napad plača...

21.01.2010.

Sjećanje...

Danas sam tužna zato što mi nedostaješ i zato što je sutra punih dvanaest godina kako nisi s nama...

Tužna sam zbog činjenice što je od svih mogućih datuma inseminacija pala bas na godišnjicu tvoje smrti. Tužna sam što nikada nisi imao priliku vidjeti u kakvu sam osobu izrasla, kakvog divnog zeta si dobio...Tužna sam što nikada nećeš upoznati svoje unuke..

Volim te tata

19.01.2010.

Još samo malo...

Ponekad se naprosto iznenadim kada vidim da me ljudi stavljaju u favorite..Ipak je neplodnost  većini ljudi nezanimljiva ili tabu tema, na žalost...

Razumijem ih, ni ja nisam o neplodnosti razmišljala kao o nečemu što se može desiti i meni. Ah ta mladost! Sada samo kažem: Daj mi Bože snage da izdržim ono što se da izdržati i da prihvatim ono što ne mogu promijeniti...

Danas sam dobila zadnja dva Menopura i time stimulacija za ovu inseminaciju završava. Sutra ću dobiti dvije štoperice da bih bila spremna za postupak u petak.

Interesantno je kako količina stimulacije ovisi od pustupka do postupka. Za prvu sam imala (Klomifen-jednu kutiju i šest Menopura), druga (kutija Klomifena i dva Merionala) i na kraju treća (kutija Klomifena i osam Menopura) plus po dvije štoperice za svaki postupak.

Mirna sam. Znam da sam uradila sve što je bilo u mojoj moći i da će moj ljekar odraditi postupak na najbolji mogući način. Sve ostalo je u Božijim rukama.

Svima vam puno hvala na podršci koju mi pružate jer bi bez vas sve bilo mnogo teže...

Voli vas vaša  Brusnica

19.01.2010.

Ah taj divni Menopur..

Juče nisam bila u stanju ni da tipkam...

Od prekjuče imam tako divne glavobolje da ne znam kud ću sa sobom. Na sreću kao iskusna koka u bocanju hormonalnim stimulansima ubrzo skontah da me migrena lupa od Menopura. Najljepša stvar je što glavobolja neće proći sve dok mi ne daju štopericu a ona se daje kada su folikule veličine 18-20 mm. Moje su juče bile na 13,5 mm i  s obzirom da rastu 2 mm dnevno postoji vjerovatnoća da danas (zaboravila sam vam reći da svaki dan idem na pregled) opet dobijem dva Menopura. Time bi se količina dobijenih popela na osam komada i u tom slučaju šišam  vlastiti rekord iz prve inseminacije.

Cijelo moje biće žudi za sunašcem, ali me podsvjesno hvata strah da će mi još jedna godina proći u iščekivanju..

 

 

17.01.2010.

Jedan nedjeljni dan...

Dan je počeo zvonjavom mobitela koja je nagovjestila skori odlazak na injekcije.

Dobila sam još dva Menopura. Odmah su me počele hvatati  nuspojave ovog dragog lijeka: glavobolja i umor.

Ako nekome treba evo vam uputstvo kako ćete samoj sebi dati injekciju.

Nije tako bolno ni strašno kako izgleda... Ja još uvijek nisam sebi dala injekciju ali bih to bez razmišljanja uradila samo da ne moram moljakati one primitivne sestre po DZ i pri tome im objašnjavati zbog čega mi treba. Jednoj mojoj prijateljici je jedna nesposobna medicinska sestra isprskala u zrak dva Gonala čija je vrijednost preko 150 KM. Ja bih je zadavila golim rukama... Nisam nervozna, nestrpljiva, osjećam se odvratno mirno. Odvratno, zato što je više nezdravo biti ovako malodušan. Sestra mog muža je počela sa Klomifenom i ciljanim i ja na žalost nemam živaca da pričam s njom o postupcima. Još se pri tome hvatam kako joj između redova govorim kako to džaba radi i kako nema šanse da zatrudni samo na Klomifenu. A jbg šta ću ja kad pod riječi optimizam u riječniku stoji moja slika. Sva sam od optimizma i samo čekam kada će me spucati grom ili nešto slično... A da, umalo da zaboravim, mojih pramenova više nema. Kosu sam ofarbala u svijetlo smeđu ali je moj urođeni crveni pigment povukao pa kosa ima narandžast odsjaj.
16.01.2010.

Menopur

Danas dva komada Menopura je sprašeno u moje cijenjeno dupe, sutra još dva. Svaki košta po 60 KM, znači sutra moram ponijeti 240 KM da to sve poplaćam. Ostaje mi da se molim da će ta doza biti dovoljna i da ću morati dati još samo 70 KM za dvije štoperice...

Sve je danas skupo, bestraga! Beban predlaže da osiguramo moju guzu jer je na nju do sada potrošeno pravo bogatstvo (ako ovako nastavi i dođem do IVF mogla sam komotno auto kupiti). Sve mi je ovo smiješno i pitam se jesam li ja više normalna? E sada bi moj tetak počeo da tuši sa Teorijom relativiteta...

15.01.2010.

Svega :)

Nije me bilo par dana. Iskreno, nisam imala ništa pametno za reći.

Konci su povađeni, usna i dalje otrnuta. Sreća je jedino što su mi dali malo vremena da se saberem prije naredne operacije.

Danas sam bila na folikulometriji. Folikula ima jako puno. Najsvjetliji momenat cijelog dana je bio trenutak kada je moj Beban nazvao i rekao da mu je nalaz Spermokulture uredan. Mogla bih vrištati od radosti. Dr. je u suštini čekao taj nalaz i folikulometriju da mi kaže da li idemo u postupak.

Presuda dana: Treća inseminacija u toku!!!

Za cilj imamo fertilizaciju prikazanu na ovom clipu. Sladak je, obavezno ga pogledajte

13.01.2010.

Hajde de...

Odlučih jutros da konačno uzmem knjigu u ruke i da zagrijem stolicu (ne znam šta mi bi).

Ide kilavo. Kako će i ići kad knjige otvorila nisam od septembra? Muka mi od vlastite ljenosti i izgovora... Hajde de,  sretna sam što sam već jednom počela. Bio je i vakat!

Kako se osjećam? Mogla bih reći da sam danas sretna jer napolju sija sunce, ja eto kao učim i osjećam se važno.

Još uvijek sam malo otečena. Hematom se sa brade proširio na cijeli vrat, sve do ključne kosti. Blago rečeno izgledam kao da me neko pokušao zadaviti pa onda odustao. Kontrola sutra, valjda će biti sve ok. Ne sviđa mi se ovaj otok i trnjenje...

Klomifenisanja je danas treći dan. Dobro ga podnosim i baš me interesuje hoće li dilber i ovaj put pomoći rastu folikula. Kontrola kod ginića mi je u petak pa ćemo vidjeti na čemu sam.

Suma sumarum:
Život mi je jako interesantan. Svaki dan idem kod nekog ljekara a u međuvremenu ubacim učenje, pospremanje, kuhanje i druženje sa narodom.

Da i da ne zaboravim: Poželjela sam akciju!

11.01.2010.

Novi dan, nova nafaka...

Prije par dana sam jednoj Šveđanki pokušavala objasniti šta znači nafaka i nisam baš sasvim sigurna da je uspjela shvatiti...

Ponekad imam osjećaj da sam mnogo starija nego što jesam zbog svih stvari koje sam preturila preko glave. Ako ništa barem sam naučila cijeniti život ovakav kakav imam i voljeti sebe. Često mi padne na um ona stara: "Svako zlo za neko dobro".

Još jedan ciklus je počeo, trideset i osmi od kako se borimo za sunašce i ja sam opet Klomifenka. Vrijeme odmora je prošlo. Moje tijelo i duh su valjda došli u ravnotežu pa mi ne preostaje ništa drugo do nastaviti bujati i proizvoditi jajne stanice...

Jedina promjena je što sam danas išla na pregled pomalo otečena i sa ogromnom modricom na licu, sve ostalo je isto.

 

 

09.01.2010.

Kad krene niz brdo :((

Ustala sam jutros sva natečena i sve što jedem svodi se na ono što može proći kroz slamčicu...

Da stvar bude gora jutros smo otkrili da nam je auto obijen. Razbili su nam zadnje staklo i na taj način ušli u auto pošto ga ni na kakav drugi način nisu mogli otvoriti. Nestao je CD player i ključevi od garaže. Moj muž se jako nasekirao jer je trabalo naći staklo i nekoga ko će to ugraditi po ovom kijametu. Taj njihov izlet nas je koštao oko 350 KM koje nisam namjeravala tako potrošiti...

I još da prijavim da lagano curim pa očekujem i da će me stomak mučiti danas i sutra.

Imam potrebu da nekoga zadavim, da mi se dočepati tih lopova... 

08.01.2010.

Prošlo je i ovo..

Kasapljenje konačno gotovo. Doktorka koja mi je radila operaciju je odlicna ali sam je na sabahu jadom zabavila. S obzirom kakva sam komplikovana u svakom pogledu tako je i odstranjivanje ovog zuba bilo komplikovano. Jadna žena mislim da je jedno dvadesetak minuta primjenivala sve metode koje je znala prije  nego se udostoio popustiti. Samo da znate kako je blesav osjećaj kada vas ogrnu zelenim čaršafima i još vam pride zamotaju cijelu glavu (osim nosa i usta) kako vas onaj ogromni reflektor ne bi zaslijepio. I još onaj metalni okus krvi u ustima...da se naježiš.

Mogu reći da sam dobro sve dok analgetici ne popuste i dok mi prodorni bol ne udari u mozak.

Hvala čikama koje su izmislile te drage tabletice  

07.01.2010.

Ništa novo :(

Sretan Božić svim pripadnicima pravoslavne vjeroispovjesti!!!

Ovih dana sam bila jako zaposlena prikupljanjem nalaza. Malu nisam odvela dermatologu, još, jer su mi otkazali iz Eurofarma. Danas sam radila Betu i ona je pišljivih 0,2.
Očekivala sam to ali se ne mogu oteti dojmu da mi se plače. U jednom trenutku mi je prošlo kroz glavu da postoji veća vjerovatnoća da me raspali infarkt ili da dobijem pristojan karcinom prije nego se ovo "čudo" ukači.

Sva sam nikakva. Stomak me boli i samo što nisam procurila. Molim boga da prokletnica sačeka do subote kako bih odradila operaciju i da se onda rahat razbolim.

Jedina pozitivna stvar je što par dana neću moći jesti skoro ništa pa imam idealnu priliku da skinem onih par kilograma koje sam nabacila zbog hormona.

I na kraju kao što bi Hladno pivo reklo: "Nije sve tako sivo..."

04.01.2010.

Biće ovo burno..

Od ranog jutra se ganjam sa kojekakvim doktorima. Vrijeme praznika je već odavno iza mene i vakat se vratiti na staro... Uzela sam uputnice za nalaze i ako sve bude po planu u petak ujutro bih već trebala na Oralnu hirurgiju. Još jedan mali problem imam sa malom sekom i njenim aknama. Slomila sam se jasajući s foruma na foruma kako bih pronašla pristojnog dermatologa. Naručila sam je sutra u 17h kod prof. Asje Prohić (valjda se neću pokajati jer me čudna karma prati sa Prohićima) ako bude dolazila u Eurofarm. I eto tako se gnjavim sa samom sobom, s njom i sa rođenom majkom koja svaki moj poduhvat da malu odvedem ljekaru privatno sabotira i na kraju ne napravi nista. Eto i naše majke služe tome kako bi nas izluđivale...

02.01.2010.

Hapa

Ovako je izgledala naša klopa koju sam pripremala cijela četiri sata. Bravo ja na strpljenju!! Moje umijeće kuhanja svi su pohvalili da li iz pristojnosti ili zato što im se zaista dopalo ostaje misterija.

01.01.2010.

2010.

Eto došla je i ta famozna "Nova" godina.

Mislila sam da ću prve sekunde 2010. dočekati u naručju voljenog muža i na uho mu prošaptati kako se nadam da će sunašce doći u ovoj godini, ali nisam... Poljubac je pao ali neki ovlaš, prekinut mojim pokušajem da umirim Leu koja je totalno pošizila zbog petardi. Mrzim petarde, mrzim njeno histerično lajanje ali nekako nemam srca da je ružim jer vidim kako podvije rep i umire od straha.

O sunašcu nisam ni razmišljala do danas. Osjećanja su mi izmješana. Trenutno sam malodušna i imam osjećaj da me baš briga za dijete. A onda opet da me nije briga zašto sve ovo radim?

 

<< 01/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

Vrijeme provodim na...

Daisypath Anniversary tickers

Jedan poseban blog:
http://zalauru.blog.hr/

Mala škola za MPO početnike

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
216925

Powered by Blogger.ba

http://3.bp.blogspot.com/_YP-ySDycG-w/Sg9W_uofXaI/AAAAAAAAA4g/S9r79ixC-H8/s1600/Baby.jpg - Ova je već gotova, samo bi se trebala ubaciti :)