Trudimo se za naše sunašce...

Ovo je priča o dvoje ljudi koji se jako vole i koji se očajnički trude postati roditelji.

09.12.2014.

Spremite se polijećemo!

Gospodin vrli stariji sin, za cijelu minutu, je sinoć prohodao. Čovjeku je nedostajalo pet dana do punih 15 mjeseci da napravi prvi samostalni korak u životu. Mlađi brat mudro posmatra kao da veli vidi budale što se troši...

20.11.2014.

Pričam ti priču...

Nakon toliko vremena sam osjetila potrebu da pišem... Možda je razlog svemu praznik koji smo imali 17.11. a to je dan posvećen prijevremeno rođenim bebama. Jedna od deset beba je prijevremeno rođena, ja sam imala čast da budem majka dvjema takvim bebama.Zahvaljujući toj činjenici smo prvih šest mjeseci njihovog života proveli po pretragama kod različitih specijalista. Toliko puta su im pregledali očno dno i živce da više ni sama ne znam koliko je to tačno širenja zjenica bilo, testirali su im sluh, radili UZ mozga, mjerili ovo i ono, konstatovali kako motorički kasne i kasne. Šest mjeseci njihovog života mi je trebalo da shvatim da djeca neće oglušiti, oslijepiti uslijed pojave Retinopatije, neće dobiti krvarenje u mozgu, lezije, konvulzije, da je normalno što kasne 1,5 mjesec motorički jer tačno toliko nas je dijelilo od punih 37 sedmica trudnoće koliko se smatra devetim mjesecom i pogodnim trenutkom za porod. I onda sam se konačno opustila i počela da uživam u majčinstvu u stilu boli me ćošak, ja sam majka toj djeci i valjda bih primjetila da nešto nije kako treba... Oni sada imaju 14 mjeseci i ja totalno objektivno mogu reći da sam ponosna na njihovu snagu i upornost. Preživjeli su ono što malo koji embrij a kasnije i fetus uspije i to bez bilo kakvih posljedica. Kada su izašli iz bolnice imali su mjesec dana i tada nam se pružila prva prilika da pokušamo uspostaviti dojenje. Momci su demokratski prihvatili opciju i uz dopunu adaptiranim mlijekom izdržali smo 9,5 mjeseci kada su isto tako demokratski odlučili da ne žele više, što su izražavali dubokim ignorisanjem i griženjem do krvi. Nikada nisam uspostavila isključivo dojenje što je valjda i logično s obzirom na cijelu situaciju, mnogi su bili iznenađeni što uopće dojim. Kada su tufne imale 8,5 mjeseci počela sam raditi i odvajanje mi i danas teško pada. Najsretnija bih bila kada bi ih mogla voditi na posao i držati u nekoj ladici u kancelariji. Još uvijek nisam došla do faze da poželim otići na posao da se odmorim od njih, samo mi beskrajno nedostaju... Možda vam jednom napišem šta prolazi jedna polu mrtva majka koja svoju djecu vidi po prvi put šest dana nakon poroda, koja sebi dozvoli da se isplače od muke što je toliko bespomoćna po prvi put od kako je zatrudnila bez straha da će joj takav izliv emocija ubiti djecu a da to bude protumačeno kapricom razmažene glupače, šta znači strahovati kada na ekranu mobitela vidite fiksni broj koji počinje sa 577 jer su to prve tri cifre broja Neonatologije...

24.12.2013.

Trudimo se za naše sunašce - priča sa happy endom part 1

Saga o Brusnicama se počela rasplitati 19.08. u 8h kada sam hospitalizirana po četvrti put. Osam godina braka smo proslavili na hodniku toliko munjeni da smo zaboravili zamoliti nekoga da nas fotografiše. Tako smo ostali uskraćeni za zajedničku fotografiju dok posjedujem trudnički stomak... 27. sedmica je prošla u kontrakcijama i konstataciji da ne podnosim dr. Medjedovića pošto je dotični po drugi put izignorisao činjenicu da mi treba pružiti pomoć. Kada se sjetim onog dana poslije serklaža i kontrakcija kao i te 27. sedmice osjetim potrebu da ga svom snagom zapucam nogom u stomak pa da se malo saživi sa ženskim rodom. Nejse, dočekah i 28. sedmicu kada sam dobila dvije injekcije Dexametazona (kortikosteroid koji pospješuje sazrijevanje pluća bebe i pruža joj mogućnost da preživi u slučaju prijevremenog poroda). Dexice su zaista sjajne jer su mi pomogle da se malo opustim ali opet ne dobih šansu da uživam u činjenici da će moje bebe preživjeti... Kontrakcije su učestale pa mi uključiše tokolizu ( lijekovi koji sprječavaju porod i otvaranje u infuziji). Kretanje se svodilo na odlazak u wc i na klopu skopčana na bocu infuzije. Isključivali su je jedino za vrijeme posjete. Sve to je potrajalo nekoliko dana i onda sam dobila jako visoku temperaturu i završila u izolaciji. Moglo bi se reći da sam uživala tih par dana u činjenici da sam sama jer se čovjek zasiti tudjih problema. 29. sedmica je protekla u dobijanju antibiotika direktno u venu. Cimerke su opet počele da se smjenjuju i ja za vrijeme vladavine hrkajuće žene postajem svjesna činjenice da me cijelo tijelo svrbi. U momentu sam pomislila da sam isfrustrirana bukom i nervozna od nespavanja, medjutim, nakon nekoliko Apaurina postajem svjesna da je vrag odinijeo šalu. U to vrijeme se i dr. Lejla vraća sa godišnjeg odmora i zahtjeva da mi urade analizu jetrenih enzima. Nalaz prava divota. Sve vrijednosti povisene tri ili četiri puta u odnosu na normalu i time postajemo svjesni činjenice da mi jetra više ne radi kako treba. Isključeni su mi svi lijekovi osim Giniprala i Clexana uključujući i vitamine. Ovakvo stanje je poznato kao trudnička holestaza i svi simptomi i tegobe nestaju u momentu poroda. U razgovoru sa dr. Lejlom shvatam da porod može početi u bilo kom trenutku i da je krajnje vrijeme da nabavimo setove ukoliko mislimo sačuvati matične stanice. U mom slučaju očekivalo se da će porod izazvati kontrakcije, krvarenje, prsnuće vodenjaka i cijelom ovom spisku se na kraju pridružila i ta nesretna Holestaza. Mislim da sam od svih na odjeljenju imala najviše upisanih dijagnoza na bolesničkoj listi što je uskoro počelo užasno da me nasmijava i zabavlja a ja sam postajala sve slabija i slabija. Zadnja tri dana me stomak tako tupo bolio da više nisam ni ustajala iz kreveta ako nisam morala. Svaki okret u krevetu je bio čista patnja. I onda je došao taj petak 13. u mjesecu septembru...

22.12.2013.

Povratak uz vatromet i famfare :D

Nakon skoro četiri mjeseca od zadnjeg javljanja konačno sam spremna ispričati priču o sunašcima do kraja. Vjerujem da će mnoge od vas obradovati činjenica da se opet pišemo :)))

03.09.2013.

O ti čežnjo...

Večeras ili jutros imam potrebu da pišem koliko nam nedostaješ tata Brusnice... Stojim na prozoru tufnicinih i mog novog doma slušam jednu meni nepoznatu osobu kako hrče i gledam prema našem domu koji mi se čini da mogu rukom dohvatiti samo ako uhvatim pravi ugao. Nemoguće je ne upitati se šta radiš i da li baš u oom trenutku sanjaš nas. Ok govorim sebi šta je mjesec dana ili dva naspram ostatka života. Procesuiram jako sporo, bolno sporo posljednju "turu" dešavanja i samo znam da mi je pola sata potpuno nedovoljno koliko provodimo dnevno uklopljeni u gomilu drugih ljudi s kojima dijelimo onaj zagušljivi hodnik. Tufne i ja rastemo. Sada smo negdje izmedju 29 i 30 punih sedmica. Za koji dan ću se moći pohvaliti da smo izdržali 7 punih mjeseci i da guramo dalje. U bolnici sam već 15 dana i ostajemo do daljnjeg što znači najvjerovatnije do poroda, kada god to bilo... Mi smo trenutno došli do te faze da su bebice u slučaju prijevremenog poroda u stanju preživjeti ali su još daleko od zrelosti potrebne da ne provedu 2 mjeseca u inkubatoru. Juče smo bili 1300 i 1400 gr, još uvjek je jedan okrenut zadkom a drugi poprečan što mamu strašno zabavlja, jako se vole i vec par mjedeci su šta god radili naslonjeni glavicom uz glavicu. Ponekad pomislim da je to što mi izazovu onakve kontrakcije zbog kojih završim na infuziji tokolitika i ne znam hoću li dočekati jutro ili kraj sedmice 3u1 ili pak svako sebi rezultat neke njihove dobro isplanirane psine. Pa dobro, ako ih zabavlja...samo se nadam da se neće zaigrati previše. Imala sam priličnih komplikacija u te dvije sedmice ali s hjrom smo to otkomplikovali i sada sam standardno osim što u bolnici nastavljamo provoditi sedmice "blazenog"stanja bez topline zagrljaja tate Brusnice. S obzirom da je mama kao bonus dobila jak pad imuniteta i herpes na usni zadnjih par dana se ni ne nemorališemo po hodniku. Tajo uglavnom ima ambiciju da ih razbudi i natjera na bilo kakav pokret kako bi ih mazio ali oni uporno ignorišu tu njegovu potrebu i uredno spavaju u periodu od 15-16h. Trenutno jedan ili obojica nisam baš najsigurnija imaju veseli čas i ako im je to obrazac ponašanja koji će nastaviti provoditi kada se rode tata Brusnice zasuči rukave čeka nas mnogo besanih noći!

16.08.2013.

Ovako rastemo...

Na početku stimulacije 11+3 13+3 14+3 15+3 16+3 18+3 23+3 27+2

06.08.2013.

Tebi Sunčice...

Prošlog ponedjeljka smo gospodin Brusnica, tufne i ja izgubili najdražeg psa na svijetu... Bila je sa mnom 11 godina, 2 mjeseca i 15 dana. Bila je voljena i mislim da je bila sretna s nama. Otišla je tako iznenada... Lea je to jutro bila dobro. Na povratku iz jutarnje šetnje su joj se noge oduzele ispred haustora, muž je donijeo kući i spremili smo je za transport do Veterinarskog fakulteta kako bi joj bilo što ugodnije. U medjuvremenu se još dodatno ukočila a na Veterini je već imala quadriplegiu što znači da je izgubila sve funkcije osim disanja. Dobila je injekcije protiv bolova, napravljena je gomila nalaza, konsultovan neurohirurg i mi smo odlučili da je uspavamo jer više nije postojala nikakva mogućnost da joj pomognemo. Jako mi nedostaje, još uvjek čekam da dojuri iz susjedne sobe ili da je vidim kako viri sa balkona kada se vraćam sa kontrole. Nedostaje mi to drago biće koje me tješilo dok sam patila zbog neplodnosti, njena glava naslonjena na moju dok mi nešto priča, kuckanje noktića o parket. Bože dragi fale mi i dlake na odjeći i činjenica da nikoga nigdje ne moramo izvesti.... Tufne i ja smo par dana bili na Apaurinima, već 5 dana ih više ne pijem. Dam sebi slobodu da se isplačem 2 min kada mi je teško i guram dalje.

25.07.2013.

Home sweet home :)))

Prije tri dana tufne i ja smo se vratili kuci. Dobili smo dodatne lijekove protiv kontrakcija poceli nositi pojas za trudnice da smanjimo pritisak na grlic i ja sam totalno preporodjena. Ne znam sta njih dvojica misle jer su zaboravili poslati sms ali mi se cini da su dosta aktivniji u ovih par dana :)) Ja aktivno raduckam a klinika Euromedical je pripremila gomilu pogodnosti za svoje pacijente. Imamo posebnu ponudu u vidu paketa usluga za IVF koji je i vise nego zgodan za pacijente ( osmisljen je prema potrebama pacijenata napravljen sa stajalista pacijenta), za pacijente koji ne zive u Sarajevu cemo biti u mogucnosti obezbijediti i smjestaj kao i prevoz do klinike. Zadatak pacijenta je da uplovi u postupak i da se sto manje sekira :) Za trudnice klasicne i IVF nudimo i vrhunski 4D UZ po cijeni od 50 KM, PAPA test za 30 KM ( ocitava ga dr. Asotic) itd, itd... Imamo jos gomilu malih iznenadjenja koja cete morati sami otkriti :)

21.07.2013.

Bolnica part 3...

Nakon kontrakcija u subotu i cinjenice da su neuhvatljive na UZ, nakon kontrole u ponedjeljak opet zaglavih u bolnici. Unutrasnje usce grlica je pocelo popustati i otvarati se i ja zaglavih na brzinskom serklazu u cetvrtak. Osjecam se kao usivena vreca krompira koja glumi inkubator ovoj djecici... Opet se vracam strogom mirovanju na relaciji krevet-wc i moljenju Boga iz petinih zila da izdrzimo barem 30 sedmica. Odbrojavanje pocinje sto znaci da imamo jos punih 7 hefti, ja li ti ga dva mjeseca. Vrhunska ambicija nam je zeznuti doktore i dogurati do 37. :)))) Ovaj post opet zavrsavam sa konsultacijom da nisu sve IVF trudnoce iste, da postoji uzasno puno zena koje imaju uredne skolske trudnoce medjutim meni je grah pao tako da budem drugacija od drugih od kako sam se rodila i to je cijena toga sto sam unikat :P

10.07.2013.

Da li je java ili san? :)

Znate onaj onaj osjećaj kada konačno dozivite nešto i više ne znate da li ste budni ili sanjate? Ja sam u toj fazi. Tufne i ja smo Bogu hvala dobro, rastemo svakim danom, vrtimo se, golicamo, sekiramo mamu kada se ne vrtimo, pa onda žig jedan ili više pa hladni znojevi od straha i onda shvatiš da je sve to normalno i da se ne razlikuješ previše od ostalih trudnih žena na planeti. Danas smo na zdravlje napunili tačno 22. sedmice trudnoće što po trudničkom kalendaru označava prvu sedmicu 6. mjeseca. Moj pupo je i veliki i nije veliki ne znam šta bih vam rekla jer mi je sav mozak otišao u taj isti stomak. Dobila sam 3 kg do sada (sve moje poznanice i prijateljice sa jednom bebom su dobile više) iako jedem pet puta dnevno pa sam u nedoumici da se ili prezdravo hranim ili mi tufne jedu sve što progutam?! Osim toga desila se još jedna teška kategorija čuda. Nas troje smo dobili posao! Da dobro ste pročitali žena trudna 5. mjeseci sa priličnim stomakom je dobila posao :) Poslodavac nam je čak jako ponosan na pupu jer su tufne u neku ruku i njihove bebe :) Od prije neki dan IVF centar Euromedical je postao po drugi put naša druga kuća i mi smo sada tamo zaduženi da brinemo o pacijentima. Moj osnovni zadatak je da osmislim kako će se pacijenti osjećati što ugodnije, proći postupak sa što manje stresa i izvući maksimum maksimuma koji mogu za svoje pare. Tufne i ja smo se složili jer nam je oduvjek prioritet bio da dobijemo što više sretnih ljudi i živo rodjenih čudesnih beba (djeca nastala IVF). Dragi neplodni od sada smo nas troje tu da brinemo za vas i onda kada ste vi možda i malo premoreni od svega. Sluzba za podršku nam je aktivna 24 sata i odgovaram na sve mailove i telefonske pozive odmah osim ako me djeca baš ne obandače. U tom slučaju morate pričekati par sati da se dovedem u budno stanje :)) Sve dodatne informacije i bla bla bla :) možete dobiti na : indiana.euromedical@gmail.com 061/ 216 685


Stariji postovi

<< 12/2014 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Vrijeme provodim na...

Daisypath Anniversary tickers

Jedan poseban blog:
http://zalauru.blog.hr/

Mala škola za MPO početnike

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
193023

Powered by Blogger.ba

http://3.bp.blogspot.com/_YP-ySDycG-w/Sg9W_uofXaI/AAAAAAAAA4g/S9r79ixC-H8/s1600/Baby.jpg - Ova je već gotova, samo bi se trebala ubaciti :)